Riegelova formula, objašnjena
Formulu je 1977. objavio Peter Riegel, a procjenjuje tvoje vrijeme na jednoj udaljenosti na temelju rezultata na drugoj. Glasi: T2 = T1 × (D2 ÷ D1) ^ 1,06.
Eksponent 1,06 hvata nešto što svaki trkač zna iz iskustva: ne možeš držati isti tempo kad se udaljenost udvostruči. Trkač koji 10 km trči u 50 minuta neće maraton trčati u 3:20, nego bliže 3:50. Taj eksponent daje broj tom usporavanju.
Zašto bi trebao prilagoditi eksponent umora
Zadanih 1,06 prosjek je dobiven na treniranim trkačima. Ne odgovara svima i najveći je pojedinačni izvor pogreške u predviđanjima utrka.
- Između 1,02 i 1,05: profil izdržljivosti, ugodan na dugim udaljenostima uz veliku tjednu kilometražu. Predviđanja za maraton ispast će brža.
- Oko 1,06: zadana vrijednost, prikladna za dosljednog trkača s uravnoteženim tjednom treninga.
- Između 1,08 i 1,15: profil brzine, oštar na kratkim udaljenostima, ali s malo kilometara. Maraton će biti osjetno sporiji nego što sugerira jak rezultat na 5 km.
Gdje predviđanje zakazuje
Riegel predviđa što dopušta tvoja trenutačna forma, a ne što će donijeti tvoj ciklus treninga. Predviđanje maratona iz 5 km pretpostavlja da si doista odradio duga trčanja: bez njih zid na 30. kilometru čini predviđanje bezvrijednim.
Formula također zanemaruje uspon, vrućinu, vjetar i kvalitetu staze. Rezultat shvati kao polazište za izradu strategije tempa, a ne kao jamstvo u cilju.